Pedeset godina slagao je kamenje sam i podigao dvorac visok 48 metara, a ulaz je i danas besplatan

Riječ nastavnice ostala je zapisana onako kako je porodica prenosi: nikada nećeš ništa postići, Jime Bishope.

Nakon te svađe napustio je školovanje.

Ubrzo poslije toga, na jednom biciklističkom izletu, naišao je na komad zemlje u nacionalnoj šumi San Isabel, na oko dvije i po hiljade metara nadmorske visine. Zemlju je koštala 450 dolara. Pošto je imao petnaest godina i nije mogao potpisati ugovor, nagovorio je roditelje da to urade umjesto njega.

Kamena kuća koja je počela rasti sama od sebe

Prvobitna zamisao bila je mnogo skromnija.

Godine 1969. počeo je graditi kamenu kuću s jednom prostorijom, ništa više.

Kada su ljudi koji su prolazili počeli govoriti da to liči na dvorac, odlučio je nastaviti. Njegov otac, koji mu je pomagao prve tri godine, s tim se nije slagao i povukao se.

Od tada je radio sam.

Šest puta u ruci prije nego kamen sjedne

Način na koji je gradio objašnjava zašto je trajalo pola vijeka.

Kamen je vadio iz okolne šume, tovario ga i dovozio, pa istovarao, birao, dizao i konačno ugrađivao. Procjenjuje se da je svaki pojedinačni kamen prošao kroz njegove ruke šest puta prije nego što bi bio ugrađen.

Kopao je temelje duboke i do četiri metra. Sam je rezao drvo u građu, pravio lukove od željezničkih pragova i podizao skele.

Nije imao ni arhitektonsko ni građevinsko obrazovanje, a nije koristio nijedan nacrt. Sve je držao u glavi.

Sam je napravio i dizalicu za podizanje kamena, jer je nije imao odakle nabaviti.

Zmaj koji ispušta dim kroz nozdrve

Ono što je nastalo ne liči na klasičan dvorac.

Građevina je visoka oko 48 metara, ima kamene tornjeve, unutrašnje stepenište, željezne mostove i balkone, te veliku dvoranu s vitražima. U jednom tornju je zvono koje radi, ako se čovjek popne dovoljno visoko.

S prednje strane izlazi glava zmaja napravljena od recikliranog metala, a kroz njene nozdrve izlazi dim iz kamina koji je unutra.

Danas se navodi kao najveći dvorac u Sjedinjenim Državama i kao najveći projekat koji je ikada izveo jedan čovjek.

Ulaz je oduvijek besplatan

Ovdje je dio koji priču čini neobičnijom.

Bishop nikada nije naplatio ulaz.

Njegova zamisao je bila da to bude mjesto slobode, otvoreno svakome, a održava se od dobrovoljnih priloga u kutiji koja stoji uz ulaz.

Uz to je odbijao građevinske dozvole i uplitanje vlasti, što je za njega bilo pitanje načela. Vlasti su tražile da plati kamen koji je uzimao iz nacionalne šume, a bilo je i sudskih sporova i hapšenja.

Njegov sin Dan danas održava građevinu, ali je ne dograđuje. Objasnio je zašto: pošto njegov otac nikada nije koristio nacrte, niko drugi ne može nastaviti tamo gdje je on stao.

"Vodim djecu da vide šta jedan čovjek može"

Kroz dvorac je prošlo više miliona ljudi.

Nema ograda kakve bi se očekivale, ni čuvara. Posjetioci sami pazе na sebe, penju se stotinama otvorenih stepenica i prelaze uske željezne mostove. S pojedinih mjesta moglo bi se pasti tridesetak metara, ali koliko se zna, to se nikada nije desilo.

Novinar koji je obišao dvorac zabilježio je šta ljudi govore dok gledaju. Jedan posjetilac je rekao da dovodi djecu da vide šta jedan čovjek može napraviti. Drugi je rekao da je graditelj lud. Treći je pitao odakle mu novac.

Jim Bishop je radio na dvorcu od 1969. do 2019, dakle pedeset godina. Umro je nedavno, a ulaz je i dalje besplatan, kako je i htio.